Gordan Bosanac istaknuta je figura na hrvatskoj aktivističkoj sceni s bogatom karijerom u civilnom društvu. Njegova djelatnost proteže se kroz različite sfere aktivizma - od mirovnog rada i ljudskih prava do LGBT aktivizma i zagovaranja. Kroz godine je izgradio široku mrežu povezanosti s brojnim udrugama, pri čemu je u nekima djelovao kao osnivač, u drugima kao suradnik ili član upravnih tijela. Ovaj izvještaj donosi detaljan pregled njegovih povezanosti s udrugama na temelju dostupnih izvora.
Obrazovni put i početak aktivizma
Gordan Bosanac rođen je 1973. godine u Zagrebu. Po obrazovanju je diplomirani inženjer fizike sa Zagrebačkog sveučilišta, a kasnije je stekao zvanje magistra ljudskih prava na School of Public Policy u Velikoj Britaniji zahvaljujući stipendiji britanske Vlade 1 1 . Njegov aktivistički put počeo je pred kraj srednjoškolskog obrazovanja kada se priključio Montažstroju, nezavisnoj umjetničkoj trupi koja se bavila istraživačkim i društveno-angažiranim kazalištem 1 . Međutim, njegov ozbiljniji aktivistički angažman započeo je 1997. godine kada se javio na oglas Centra za mirovne studije koji je vidio u Feral Tribunu 1 .
Centar za mirovne studije - temelj aktivističkog djelovanja
Centar za mirovne studije (CMS) predstavlja središnju udrugu u Bosančevoj karijeri, gdje je izgradio značajan dio svog profesionalnog identiteta. CMS je udruga građana i građanki koja se zalaže za društvenu promjenu temeljenu na načelima nenasilja, izgradnje mira i poštovanja ljudskih prava, povezujući obrazovanje, istraživanje, rad na javnim politikama i aktivizam 2 .
U ovoj udruzi Bosanac je obnašao funkciju člana Izvršnog odbora, sudjelujući u organizacijskom razvoju udruge koja njeguje horizontalni model upravljanja 3 . Unutar CMS-a vodio je program Ljudske sigurnosti, kroz koji je pratio rad vojske, policije i sigurnosno-obavještajnih službi, kao i rad Sabora, Vlade i pojedinih ministarstava kada predlažu zakonska rješenja vezana za ljudska prava i sigurnost 3 . Također je bio predavač na Mirovnim studijima, gdje je vodio kolegij Ljudska sigurnost 3 .
Važno je istaknuti da CMS ima svoje korijene u Domovinskom ratu, točnije u Volonterskom projektu Pakrac koji je pokrenut u jesen 1992. godine pod okriljem UN-a u suradnji s Antiratnom kampanjom Hrvatske 4 .
LGBT aktivizam i udruga Domino
Bosanac je ostvario značajan angažman u području LGBT prava i aktivizma. Bio je jedan od osnivača udruge Iskorak koja se bavi pravima LGBT populacije 5 . Od 2002. do 2005. godine djelovao je kao stručni suradnik lezbijskih udruga Iskorak i Kontra 5 .
Posebno je značajna njegova povezanost s udrugom Domino, gdje je bio programski suradnik od 2002. do 2012. godine 6 . Udruga Domino poznata je po organiziranju festivala Queer Zagreb i različitih LGBTQ događaja i projekata 6 . Prema nekim izvorima, Bosanac je bio jedan od osnivača ove udruge 6 6 .
U okviru svog LGBT aktivizma, uredio je nekoliko publikacija, uključujući "Priručnik za LGBT prava" i "Poqeeurene priče" (2004.), "Queer bajke" (2005.), te "Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj" (2007.) 7 . Godine 2011. napisao je i poglavlje "Gay aktivizam kao domoljubni čin" za knjigu objavljenu u Ljubljani 7 .
Ostali angažmani u civilnom društvu
Osim navedenih, Bosanac je bio povezan s još nekoliko udruga i organizacija:
GONG – bio je član Vijeća ove organizacije koja se bavi promocijom i zaštitom ljudskih prava te poticanjem aktivnog građanstva 8 .
Zelena akcija – bio je član nadzornog odbora ove ekološke organizacije 9 .
CROSOL (Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske) – obnašao je funkciju predsjednika Upravnog odbora 10 .
Kuća ljudskih prava – bio je član Programskog savjeta 11 .
Politički angažman i povezanost sa strankom Možemo
U novije vrijeme, Bosanac se povezuje s političkom strankom Možemo, gdje se navodi kao "jedna od ključnih osoba u stranci" 12 . Ova povezanost posebno se ističe u kontekstu financiranja udruge Domino od strane Grada Zagreba, kojim upravlja gradonačelnik Tomislav Tomašević iz stranke Možemo 12 12 .
Kontroverze oko financiranja udruga
Bosančeva povezanost s udrugom Domino postala je predmetom javnih rasprava i kontroverzi, posebno u kontekstu financiranja te udruge od strane Grada Zagreba. Prema nekim izvorima, Grad Zagreb je u 2024. godini dodijelio udruzi Domino ukupno 235.100 eura 13 . U razdoblju od 5. ožujka do 12. travnja 2024. ta je udruga za svoje projekte dobila 98 tisuća eura kao sredstva za javne potrebe u kulturi 13 .
Kritičari ovog financiranja ističu potencijalni sukob interesa, s obzirom na to da je Bosanac bio osnivač udruge i istovremeno je povezan sa strankom Možemo koja upravlja Gradom Zagrebom 14 14 . Međutim, prema nekim izvorima, udrugu Domino godinama financira i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 14 .
Parapolitičko djelovanje udruga koje su financirane iz inozemstva često je predmet kontroverzi i sumnji, osobito u postkonfliktnim društvima poput Hrvatske, gdje je nepovjerenje prema vanjskim utjecajima duboko ukorijenjeno. Takve udruge, iako formalno ne djeluju kao političke stranke, često imaju snažan utjecaj na oblikovanje javnog mišljenja, izgradnju vrijednosnog sustava i zagovaranje političkih reformi — što ih stavlja u sivu zonu između civilnog i političkog prostora. Upravo se u tom kontekstu može razumjeti i djelovanje Gordana Bosanca.
Bosanac je kroz svoj dugogodišnji angažman u organizacijama poput Antiratne kampanje, Centra za mirovne studije i Iskoraka, postao simbol onoga što se često naziva „parapolitičkim aktivizmom“. Njegovo djelovanje nije bilo usmjereno prema izravnom osvajanju vlasti, ali jest prema dubinskoj transformaciji društva: kroz zagovaranje prava prigovora savjesti, promicanje LGBT prava, borbu protiv militarizacije i zalaganje za suočavanje s prošlošću.
Kritičari ovakvog djelovanja često ističu da udruge koje primaju sredstva iz inozemstva provode agende koje nisu nužno u skladu s "voljom naroda", već s interesima vanjskih donatora – bilo da se radi o EU, međunarodnim fondacijama ili stranim vladama. U tom svjetlu, parapolitičko djelovanje postaje problematično jer se percipira kao utjecaj na unutarnju politiku bez demokratske legitimacije kroz izbore.
S druge strane, Gordan Bosanac i njemu slični aktivisti inzistiraju na tome da je njihov rad usmjeren na zaštitu univerzalnih ljudskih prava, demokratizaciju društva i borbu protiv autoritarnih tendencija. Financiranje iz inozemstva ne vide kao prijetnju suverenosti, već kao priliku za jačanje vrijednosti koje domaći sustavi često ignoriraju ili potiskuju. U njegovu slučaju, taj „parapolitički“ utjecaj rezultirao je konkretnim promjenama – ukidanjem obveznog vojnog roka, uvođenjem civilne službe i jačanjem civilnog društva.
U konačnici, parapolitičko djelovanje udruga poput onih u kojima djeluje Bosanac pokazuje da politički utjecaj ne mora dolaziti samo iz stranaka i parlamenta. Civilno društvo, osobito kada je podržano izvana, može imati ključnu ulogu u oblikovanju društvenih normi i državnih politika – što ne znači nužno podrivanje države, već može biti i korektiv njene vlasti.
U kontekstu financiranja udruga iz proračuna Grada Zagreba, pitanje parapolitičkog djelovanja postaje posebno osjetljivo. Grad Zagreb godinama izdvaja značajna sredstva za financiranje civilnog društva, uključujući i udruge koje se bave ljudskim pravima, kulturom, rodnom ravnopravnošću, ekologijom i mirovnim aktivizmom. Mnoge od tih udruga – uključujući i one s kojima je povezan Gordan Bosanac – nisu političke stranke, ali su njihove aktivnosti jasno politički obojene jer utječu na javne politike, mobiliziraju građane i kritiziraju vlast.
Bosanac je kroz rad u Centru za mirovne studije i drugim organizacijama često sudjelovao u zagovaračkim inicijativama koje su imale jasan politički stav – protiv militarizma, protiv diskriminacije, za prava manjina, protiv političke korupcije i za transparentnost. Kada takve udruge dobivaju sredstva iz gradskog proračuna, postavlja se pitanje – financira li Grad Zagreb građanski aktivizam ili politički utjecaj?
Ovdje dolazimo do jezgre problema: parapolitičko djelovanje postaje upitno kada se financira javnim novcem, osobito ako se time financiraju stavovi koji direktno kritiziraju vlast ili promoviraju određene ideološke paradigme. S jedne strane, takvo financiranje može se tumačiti kao izraz pluralizma i demokratske otpornosti – jer lokalna vlast omogućuje prostor i sredstava za djelovanje i kritičkih glasova. S druge strane, protivnici takve prakse tvrde da je to zloupotreba javnih sredstava – financiranje političkih poruka mimo izbornog procesa i bez političke odgovornosti.
U slučaju Zagreba, gdje je političko vodstvo posljednjih godina naklonjeno lijevo-liberalnim vrijednostima, često se optužuje da financiranjem udruga podržava vlastitu ideološku bazu, dok se udrugama koje promoviraju konzervativne vrijednosti sredstva uskraćuju ili minimiziraju. U takvom okruženju, rad Gordana Bosanca i sličnih udruga može se doživjeti kao produžena ruka lokalne vlasti, iako one formalno ostaju nevladine i nestranačke.
Zaključno:
- Grad Zagreb financira udruge koje se često bave temama od političkog značaja.
- U kontekstu parapolitičkog djelovanja, to financiranje može predstavljati oblik institucionalizirane političke preferencije.
- Gordan Bosanac je reprezentativan primjer aktivista čiji rad ulazi u sivu zonu između civilnog i političkog angažmana.
- Kada se takve aktivnosti financiraju javnim novcem, pitanje transparentnosti, ravnoteže i demokratske kontrole postaje ključno.
U pluralnom društvu, legitimno je da Grad financira različite svjetonazore, ali samo pod uvjetom da to ne preraste u financiranje ideološke pristranosti pod krinkom civilnog društva.
Gordan Bosanac predstavlja izrazito aktivnu figuru u hrvatskom civilnom društvu s poveznicama u brojnim područjima aktivizma. Njegova najznačajnija povezanost je s Centrom za mirovne studije gdje je razvio svoju karijeru, te s udrugama iz sfere LGBT aktivizma, posebno s udrugom Domino. Kroz godine je izgradio široku mrežu angažmana u različitim organizacijama civilnog društva, a u novije vrijeme povezuje se i s političkom strankom Možemo.
Njegov rad i povezanosti s udrugama ilustriraju složenu prirodu hrvatskog civilnog društva i međusobnu povezanost različitih aktivističkih platformi i inicijativa, kao i preplitanje civilnog sektora s političkom sferom.