Grad Zagreb pod vodstvom Tomislava Tomaševića našao se usred nove afere nakon što je otkriveno da je gradska uprava naručila i platila čak 23.580 eura za jednu zvučno izoliranu kabinu za sastanke. Naručitelj je bio Grad Zagreb, dok je izvođač radova tvrtka DELIGHT d.o.o. iz Zagreba – firma u suvlasništvu subjekata iz Srbije.
Kabina, čiji je naziv u narudžbenici opisan kao „multimedijalna kabina za sastanke“, iznimno nalikuje gotovim, montažnim modelima koji se prodaju na platformi Alibaba, primjerice modelima kineskog proizvođača Meetco. Cijena takvih kabina kreće se oko 4.000 eura po komadu 1 . Čak i uz dodane troškove dostave, carine i montaže, ukupna cijena koju je Grad Zagreb platio višestruko premašuje realnu tržišnu vrijednost.
Zanimljivo je i to što se kabine – koje su navodno trebale omogućiti privatne sastanke i rad u tišini – ne uklapaju ni estetski ni funkcionalno u prostor zagrebačkog Poglavarstva. Kabina je smještena u hodniku, na otvorenom prostoru, gdje izaziva podsmijeh među zaposlenicima. Prema neslužbenim informacijama iz gradske uprave, nitko je zapravo ne koristi, a zaposlenici je smatraju nepraktičnom i potpuno suvišnom.
„Imamo niz praznih ureda koji se bez problema mogu preurediti u prostorije za sastanke. Ne vidimo potrebu za ovim staklenim akvarijem nasred hodnika“, rekao je jedan djelatnik gradske uprave koji je želio ostati anoniman.
Osim što je ovim poslom Grad Zagreb značajno preplatio kabinu, dodatnu nelagodu izaziva činjenica da je posao povjeren tvrtki čiji je jedan od vlasnika DELIGHT HOLDING DOO BEOGRAD iz Srbije. Ova praksa nije izoliran slučaj – Tomaševićev mandat već je bio obilježen sličnim angažmanima firmi iz Slovenije i Srbije, dok domaće hrvatske tvrtke ostaju po strani.
Postavlja se logično pitanje: zašto se za ovakve jednostavne poslove ne koriste hrvatski proizvođači i izvođači? Zar ne bi bilo razumno jačati domaće gospodarstvo, posebno u vrijeme kada se sve više govori o samodostatnosti i lokalnoj proizvodnji?
Zanimljivo je i to da je ukupna vrijednost ove nabave – 23.580,00 eura bez PDV-a – tik ispod praga od 26.540,00 eura (200.000 kuna), koliko iznosi maksimalni iznos za tzv. bagatelne nabave koje se mogu provesti bez javnog natječaja putem Elektroničkog oglasnika javne nabave (EOJN). Takvo “tempiranje” iznosa često se koristi kako bi se izbjegla transparentna i konkurentna procedura, čime se otvara prostor za pogodovanja i netransparentne dogovore.
Javnost sve češće izražava nezadovoljstvo načinom na koji gradska vlast raspolaže proračunskim sredstvima. Dok se rezovi provode u vrtićima, školama i socijalnim uslugama, Tomašević troši desetke tisuća eura na kabine koje nitko ne koristi. Umjesto transparentnosti i racionalnosti koju je obećavao, dobivamo afere i neučinkovite projekte – poput ove najnovije, već poznate pod imenom Afera Alibaba.