Dok Grad Zagreb u javnosti nastoji zadržati imidž odgovorne, "nove" uprave, iza kulisa se razvija nova gradska afera, ovaj put zamaskirana u projekt sportske infrastrukture – izgradnju četverosjedežnice na Crvenom spustu. Iako je riječ o objektu skromnijeg kapaciteta i znatno jednostavnijoj izvedbi od žičare koja se svojedobno gradila pod Bandićevom palicom, brojke, odluke i izvođači bacaju veliku sjenu sumnje na cijeli proces.
Prema službenim podacima, sjedežnica bi trebala biti dugačka 850 metara, s kapacitetom od 2000 putnika na sat, i vrijedna čak 12,5 milijuna eura. No unatoč ambicioznoj najavi da će biti završena do zime 2025./26., trenutna situacija na terenu govori sasvim suprotno – građevinska dozvola još nije izdana, stara žičara se tek ruši, a stvarni početak radova očekuje se najranije krajem ljeta 2025.
Najveći skandal leži u – odabiru izvođača. Posao je dobio konzorcij koji čine crnogorska tvrtka Novi Volvox i bosanska firma Strucon d.o.o. s vrlo upitnom reputacijom. Ta bosanska firma radila je sjedežnicu na Platku, gdje su se pojavili ozbiljni problemi s uporabnom dozvolom, kvaliteta izvedbe bila je sporna, a lokalne vlasti doslovno su ih potjerale s gradilišta. Pa kako je moguće da su sada ponovno angažirani u Zagrebu?
Odgovor možda leži u uvjetima natječaja – referentni pragovi su postavljeni prenisko, omogućivši time prijavu izvođačima koji inače ne bi mogli konkurirati na ozbiljnom europskom tržištu. Još je problematičnija činjenica da si izvođač sam projektira sjedežnicu koju će kasnije izvoditi, što otvara vrata štednji na materijalima i izvedbi, dok će cijena za porezne obveznike ostati ista – visoka.
Ali najveći šok dolazi kad se napravi jednostavna usporedba s nekim drugim projektima. U Kitzbühelu, austrijskom elitnom skijalištu, upravo se ovih dana završava šesterosjed s haubom, dužine 1250 metara – za svega 7 milijuna eura. Riječ je o žičari 400 metara dužoj i tehnički zahtjevnijoj od zagrebačke, a izvođač je isti – renomirani austrijski Leitner. Stručnjaci procjenjuju da bi istovjetna žičara, da je dugačka kao zagrebačka (850 m), koštala oko 5 milijuna eura. Gdje je nestala razlika od 7,5 milijuna?
Kad se ova brojka stavi uz bok Bandićevoj gondoli, cijela priča prelazi granicu apsurda. Bandićeva gondola, čija se cijena godinama koristila kao simbol megalomanije i kriminala, dugačka je 5017 metara, ima garaže, skladišta, međustanice, pogonske sustave, i koštala je 71,4 milijuna eura – što znači 14.230 eura po metru. Nova sjedežnica, bez svih tih dodatnih sadržaja, košta 14.700 eura po metru.
Skuplja, a jednostavnija
Ako je Bandić bio sinonim za korupciju i prenapuhane cijene – što je ovo onda? Kako će Tomašević objasniti da gradi najskuplju sportsku sjedežnicu po metru u Europi? S izvođačima koji su već jednom pokazali da ne znaju isporučiti ni minimum kvalitete?
I najvažnije – tko će snositi odgovornost ako projekt ne bude gotov na vrijeme? Ili još gore, ako bude završen, ali s greškama, zakašnjenjima i višim troškovima?
Zagrepčani su zaslužili odgovore. I transparentnost. Jer dok nas uvjeravaju da "novi Zagreb" funkcionira pošteno i odgovorno – brojke, izvođači i skriveni detalji govore suprotno.
Afere nisu stvar prošlosti. One se grade – upravo sada, na padinama Sljemena.