Kada je nova zagrebačka vlast 2021. odlučila ukinuti mjeru “roditelj odgojitelj”, činilo se da su argumenti o neodrživosti, neravnopravnosti i neučinkovitosti dovoljni da uvjere javnost. No, četiri godine kasnije, brojke govore drukčije. Demografski pokazatelji ukazuju na ozbiljan pad broja rođene djece u Zagrebu, a reputacija vladajuće platforme Možemo ozbiljno je narušena.
Mjera “roditelj odgojitelj”, uvedena 2016. za roditelje s troje ili više djece, bila je jedan od najznačajnijih pokušaja Grada Zagreba da potakne demografsku obnovu. No, nova gradska vlast, predvođena platformom Možemo, 2021. je odlučila obustaviti ovu mjeru, obrazlažući to nizom političkih i socijalnih argumenata: od ustavne problematičnosti, preko rodne neravnopravnosti, do navodne neučinkovitosti u povećanju nataliteta.
Dokument kojim je ukidanje mjere opravdano – “Podloga za javnu raspravu – Mjera roditelj odgojitelj” – potpisuju četiri članice Možemo, od kojih nijedna nije demograf po struci. Usprkos tome, dokument je poslužio kao ključna osnova za ukidanje jedne od rijetkih ciljanih demografskih mjera u zemlji.
Danas, četiri godine poslije, podaci koje iznosi demograf prof. Nenad Pokos ukazuju da su argumenti u dokumentu bili ne samo neutemeljeni, već i štetni. U razdoblju od 2019. do 2023. godine broj trećerođene djece u Zagrebu pao je za 30,4 posto, a broj četvrtorođene za 17,9 posto. Ukupan broj rođene djece smanjen je s 8062 na 6995, što predstavlja pad od 13,2 posto. Posebno je alarmantan pad udjela trećerođene djece, koji je 2011. iznosio 9,9 posto, da bi 2019. narastao na 14,3 posto, a 2023. pao na 11,4 posto.
Ovi podaci izravno suprotstavljeni tvrdnjama iz “Podloge” da mjera nije imala pozitivan utjecaj na natalitet. Uz to, profesor Pokos ističe da je dokument, koji je poslužio kao temelj za političku odluku, bio “nestručan” i oblikovan političkom, a ne znanstvenom logikom.
Ono što dodatno zabrinjava jest i politički kontekst u kojem se mjera ukida. Dok se sredstva za infrastrukturu poput oborinske odvodnje, održavanja cesta i javne higijene smanjuju, u proračunu za 2024. višestruko su povećana izdvajanja za svjetonazorski bliske udruge. Istovremeno, za opremu Civilne zaštite izdvojeno je svega 250 tisuća eura, dok je 550 tisuća eura otišlo na – namještaj za Ured Civilne zaštite.
Ovakve odluke teško je protumačiti kao izraz odgovorne socijalne politike. Umjesto brige za obitelji i djecu, aktualna vlast sve češće pokazuje sklonost ka ideološkom favoriziranju određenih sektora na štetu općeg dobra.
Građani Zagreba, a osobito obitelji s više djece, ostali su bez izravne pomoći, a demografski pad mogao bi imati dugoročne posljedice za društveni i ekonomski razvoj grada. Ukidanje mjere “roditelj odgojitelj” tako se iz današnje perspektive sve više čini kao politička odluka s ozbiljnim društvenim posljedicama.
Izvori