Tomislav Tomašević na valu aktivističke popularnosti osvojio je Zagreb obećanjima o čistom, transparentnom gradu. Jedno od njegovih ključnih predizbornih obećanja bilo je zatvaranje smetlišta Jakuševec tijekom prvog mandata, uz prekid suradnje s kontroverznim poduzetnikom Petrom Pripuzom i njegovom C.I.O.S. grupom. Tomašević je glasno kritizirao “mrežu korupcije” bivše vlasti i suradnju Grada s Pripuzom – čovjekom kojega se često naziva “kraljem otpada”. Građanima je poručivao da će ta era završiti kad on preuzme vlast. No, danas, gotovo četiri godine kasnije, ta su obećanja završila doslovno – na smetlištu. Ni Jakuševec nije zatvoren, ni poslovi s Pripuzom nisu prekinuti. Umjesto obećanog raskida, dogodio se obrat od 180 stupnjeva koji je šokirao mnoge Zagrepčane.
Od “neću poslovati” do milijunskih ugovora
Čim je sjeo u gradonačelničku fotelju, Tomašević se našao pred dilemom: što s gradskim biootpadom bez vlastite kompostane? Rješenje je stiglo u vidu javnog natječaja – na kojem je najpovoljniju (i praktički jedinu valjanu) ponudu dao nitko drugi do Pripuzov C.I.O.S. Tako je već nekoliko mjeseci nakon izbora grad sklapanje posla vrijednog 36 milijuna kuna dodijelio upravo Pripuzovoj tvrtki. Iz Tomaševićeve uprave pravdali su se “nemanjem izbora”, tvrdeći da je to bila jedina ponuda koja zadovoljava uvjete natječaja. I premda je u kampanji naglašavao prekid s Pripuzom, Tomašević je tada hladno ustvrdio da nikad nije ni obećao potpuni prekid suradnje. “Nađite mi gdje sam to rekao, rekao sam da ću provjeriti sve ugovore i da štetnih neće biti”, uzvratio je novinarima koji su ga podsjetili na predizborne riječi. Na istoj press konferenciji morao je ipak priznati da Grad nastavlja raditi s CIOS-om, “jer su Pripuzove tvrtke dale najjeftiniju ponudu”, pa ih je po zakonu morao odabrati. Tomašević je pokušao oprati ruke od odgovornosti tvrdeći da je odluku donijelo povjerenstvo za javnu nabavu, a da je njegova uloga bila tek “potpisati odluku na kraju”.
Tako se od nekadašnjih parola “neću s Pripuzom” vrlo brzo došlo do realnosti “moram s Pripuzom” – i to uz pokušaj prebacivanja krivnje na procedure. No tu nije kraj zaokreta. Dok je javnost negodovala, gradonačelnik je uvjeravao da je poslovanje s Pripuzom smanjeno na minimum. Hvalio se da je u njegovu mandatu opseg poslova CIOS grupe s Gradom “prepolovljen” u odnosu na vrijeme Milana Bandića. Međutim, ubrzo su stigli dokazi da to naprosto nije istina. Sam Petar Pripuz je u lipnju 2024. iznio brojke koje demantiraju Tomaševića: tijekom cijelog mandata bivšeg gradonačelnika Bandića, CIOS je od Grada zaradio oko 19,7 milijuna eura, a u samo tri godine Tomaševićeve vlasti već 19,6 milijuna eura – gotovo jednako! Štoviše, Pripuz je otkrio i da je CIOS grupa s Tomaševićevom administracijom ugovorila nove poslove vrijedne ukupno 41 milijun eura u samo jednoj godini, i to po cijenama dvostruko višim nego ranije, a te je ugovore osobno potpisao gradonačelnik Tomašević. Ova nevjerojatna brojka bacila je sumnju na sve Tomaševićeve tvrdnje. Obećani prekid suradnje ne samo da se nije dogodio, nego je posao procvjetao više nego ikad prije, i to pod krinkom “najpovoljnije ponude”.
Oporbeni zastupnik Ivica Lovrić, nekoć blizak suradnik pokojnog Bandića, s gnušanjem je ustvrdio da su Tomaševićevi ugovori s Pripuzom u samo jednoj godini višestruko veći od svega što je Zagreb toj tvrtki platio u dva desetljeća Bandićeve vlasti! Taj podatak zvuči nevjerojatno, ali upravo njega ističu ogorčeni kritičari koji Tomaševića optužuju da je građanima prodao maglu.
Opasne posljedice: nesreća na Jakuševcu
Ako su milijunski ugovori s “kraljem otpada” predstavljali izdaju povjerenja, posljedice promašene politike gospodarenja otpadom kulminirale su u pravoj katastrofi na Jakuševcu. Naime, dok je Grad manevrirao s ugovorima i natječajima, otpad se i dalje gomilao na ozloglašenom odlagalištu Prudinec-Jakuševec. Tamo je krajem 2023. došlo do dvije teške nesreće. Prvo se 11. studenoga 2023. ogroman odron smeća sručio niz jednu plohu odlagališta. Potom, samo nekoliko tjedana kasnije, 4. prosinca u rano jutro, Jakuševec je potresla eksplozija praćena novim odronom – scena kakva se ne pamti u zagrebačkoj povijesti otpada. Tona smeća se obrušila na radnike i kamione Čistoće. Tri radnika su ozlijeđena, od kojih jedan teško – ostao je bez ruke i s višestrukim ozljedama.
Primjerice, razmjeri odrona smeća vidljivi su na snimci dronom, što naglašava ozbiljnost incidenta. Očevidci su opisivali prizor kao apokaliptičan – “brdo smeća se otvorilo i progutalo sve pred sobom”. Istraga je pokazala da je do tragedije došlo zbog niza propusta. Kritičari upiru prstom u novu gradsku vlast: tvrde da je Tomaševićev Holding protuzakonito odlagao velike količine biootpada na Jakuševec, na dio odlagališta koji za to nije bio predviđen. Ivica Lovrić iznio je dramatične brojke – čak 80 tisuća tona biootpada navodno je nestručno istovareno na “brdo” Jakuševca otkako je Tomašević preuzeo vlast. Biootpad sadrži oko 80% vode, što znači da je ogromna količina tekućine završila u tijelu odlagališta. Ta se voda zadržavala unutar mase smeća, umjesto da se uredno preradi u kompostani koje Zagreb nema. Lovrić objašnjava da je upravo to natopilo tlo i uzrokovalo klizište, slično kao kad tlo pomakne silan pljusak. Prilikom odrona puknule su cijevi za odvod plinova (metana) u odlagalištu; nakupljeni plin pomiješao se s kisikom te je nakon kratkog vremena došlo do gigantske eksplozije koja je protresla istočni dio grada. Radnici Čistoće pričaju kako je doslovno “zabubnjalo pod nogama, a vatra i smeće su poletjeli u zrak”. Posljedice su bile stravične – jedan radnik ostao je bez lijeve ruke uslijed eksplozije i odrona, a drugi su također pretrpjeli ozljede.
Šokirana javnost s pravom se pitala: tko je kriv za ovu katastrofu? Grad je odmah pokušao smiriti situaciju tvrdeći da zdravlje građana “nijednom nije bilo ugroženo”. No, pojavile su se informacije da su Gradske vlasti danima prešućivale incident. Vijest o prvom odronu 11. studenoga nisu objavili ni Grad Zagreb ni Zagrebački holding, niti ijedna nadležna inspekcija – tek su udruge građana i ekolozi alarmirali javnost o onome što se dogodilo. Čak pet dana trebalo je Gradu da prizna da se dogodila havarija na Jakuševcu i da obavijesti građane o mjerama koje poduzima. To je dodatno rasplamsalo sumnje da se nešto muljalo iza kulisa. Je li se čekalo kako bi se “sredila priča”? Zašto odmah nisu upozorili stanovnike okolnih naselja na potencijalnu opasnost? Ta neobična tišina gradske uprave nakon nesreće za mnoge je dokaz da transparentnost, koju je Tomašević obećavao, u praksi nije zaživjela.
Izdaja povjerenja i “miris” korupcije
Razočaranje među građanima raste, a nad Zagrebom se nadvio smrad – i to ne samo onaj fizički s Jakuševca, već i onaj metaforički, smrad korupcije i prijevare. Tomašević je izabran kao vjesnik promjena, s imageom borca protiv “uhljeba” i mutnih poslova. No, umjesto da zatvori odlagalište i raskine veze s poduzetnicima sumnjive reputacije, dogodilo se suprotno: odlagalište i dalje truje okoliš, a isti ti “sumnjivi” poduzetnici i dalje trže s Gradom – možda više nego ikad. Gradonačelnik sada priznaje da Jakuševec neće biti zatvoren prije 2026. godine (dakle, debelo nakon isteka prvog mandata), uz izgovor da nema dovoljno novca za taj pothvat. Novi Plan gospodarenja otpadom također nije donio na vrijeme – probio je sve rokove. Sve to odaje dojam nesposobnosti ili nevoljkosti da se obećane promjene provedu.
Istovremeno, milijuni eura i dalje teku prema Pripuzovim tvrtkama, sada već i po skupljim cijenama nego prije. Mnogi se s pravom pitaju – što se krije iza toga? Je li riječ o pukom neiskustvu nove vlasti, o tome da su “morali” nastaviti po starom jer nemaju bolje rješenje? Ili je posrijedi nešto mnogo mračnije, možda dogovor iza zatvorenih vrata? “Miriše na korupciju”, upozoravaju kritičari, aludirajući da ovakav razvoj situacije nevjerojatno podsjeća na stare obrasce koje je Tomašević obećao iskorijeniti. Oporba ne bira riječi: Ivica Lovrić otvoreno govori o “najvećim predizbornim lažima” kojima su Zagrepčani dovedeni u zabludu. Podsjeća da je Tomašević godinama prozivao bivšeg gradonačelnika Bandića zbog “dealova” s Pripuzom, da bi potom sam sklopio još veće. “Umjesto da ispuni obećanja, gradonačelnik je uspio zatrpati grad smećem i urušiti Jakuševečko brdo”, sarkastično primjećuje Lovrić, aludirajući na gomile otpada koje su preplavile ulice prošlog ljeta i katastrofu na odlagalištu. On, ali i drugi, postavljaju logično pitanje: je li ovo što gledamo izdaja birača i povratak korupciji, samo u zelenom ruhu?
Atmosfera u gradu ispunjena je osjećajem izdaje. Građani Jakuševca i okolice i dalje svakodnevno trpe smrad i strah – obećano zatvaranje odlagališta pretvorilo se u daleku točku na horizontu 2026. ili čak 2028. godine. U gradskoj blagajni milijuni se i dalje izdvajaju za privatnike umjesto u trajna rješenja. Skandal Jakuševec uzdrmao je povjerenje u novu gradsku vlast. Čak i ako formalno neće biti pravnih posljedica, političke posljedice su neizbježne. Tomašević se sada mora suočiti s gnjevom onih koji se osjećaju prevarenima. Obećanja koja su mirisala na svjež vjetar promjene – završila su kao truli zadah razočaranja. I dok se nad Jakuševecom širi smrad smeća, nad Zagrebom se opasno širi smrad korupcije.
Izvori
- Tomašević posao od 36 milijuna kuna daje Pripuzu. Iz grada kažu da nisu imali izbora 1
- Prevelika količina nestručno odloženog biootpada kriva za ogroman odron na smetlištu Jakuševec? 2
- VIDEO Pogledajte golemi odron smeća na Jakuševcu iz zraka 3
- Tomaševićeve laži oko Pripuza: Od ‘neću poslovati s njim’, do debelo premašenih cifri iz Bandićevog doba 4
- Tomašević i Pripuz: Od “neću poslovati s njim” do milijunskih ugovora 5
- Lovrić: Tomašević odgovoran za probleme; Ivandić: Zatvaranje 2028. 6
- Tomašević još nije zatvorio Jakuševac ni donio Plan gospodarenja otpadom 7